Najpopularnije vrste male plave ribe u ribolovu u Jadranskom moru su sardele (gavice) i sarduni (inćuni). Nazivi ovih vrsta imaju određene lokalne razlike, sardela se naziva još i gavica ili srdela, dok se za inćuna koristi i naziv sardun, pa oni koji ne znaju razliku, često brkaju i nazive. Ihtiolog dr Ana Pešić iz Laboratorije za ihtiologiju i morsko ribarstvo Instituta za biologiju mora u Kotoru objašnjava da su ove vrste slične, da se love zajedno u jatima, ali razlike ipak postoje.

– Po izgledu se ove vrste razlikuju na prvom mjestu po prisustvu lepezasto raspoređenih brazda na škržnom poklopcu koje ima samo srdela. Tijelo inćuna je izduženije, glava mu je veća s krupnim očima, u odnosu na srdelu čije je tijelo bočno spljošteno. Srdela i inćun predstavljaju zdravu hranu iz mora, veoma bogatu omega 3 masnim kiselinama koje imaju višestruki značaj u zdravlju ljudi i u borbi protiv kardiovaskularnih oboljenja, pa se preporučuje što češća konzumacija plave ribe, kaže Pešić.

Srdela i inćun, kao najznačajnije vrste male plave ribe u privrednom ribolovu na Jadranu, love se zajedno, predmet su ribolova istim ribolovnim alatima, tako da su uvijek zajedno prisutne u ulovu.

-U Jadranu najveće količine ulova ovih vrsta ostvaruju Italija i Hrvatska, koristeći ribolovne alate pelagične mreže koče i mreže plivarice. Na istočnoj obali Jadrana u ulovima je zastupljenija srdela, dok je na zapadnoj obali zastupljeniji inćun, a tako je raspoređena i potražnja na tržištu za ovim vrstama.

U Crnoj Gori ove vrste se tradicionalno love mrežama potegačama na području Bokokotorskog zaliva. Ribolov mrežom potegačom ima viševjekovnu tradiciju upotrebe na području Boke Kotorske, i ima jak sociološki i kulturološki značaj za stanovništvo Bokokotorskog zaliva. Ujedno, ribolov mrežama potegačama ima veliki značaj i za turizam, na prvom mjestu što obezbjeđuje svježu zdravu hranu iz mora bogatu omega 3 masnim kiselinama, a zatim predstavlja i turističku atrakciju, jer je ovaj način ribolova u koji je uključen veliki broj ljudi jako atraktivan turistima. Ovaj tip ribolova podrazumijeva okupljanje jata riba pomoću svijetla (svijeće), zatim privlačenje jata bliže obali i opasavanje jata mrežom potegačom. Mreža se zatim rukama izvlači na mjesto na obali koje se naziva ribarska posta. Pored mreže potegače, ove vrste se love i malim mrežama plivaricama na ulazu u Bokokotorski zaliv, i u znatno manjoj mjeri velikim mrežama plivaricama na otvorenom moru, objasnila je dr Ana Pešić.

Iako je tradicionalni ribolov značajan kao kulturološko-sociološki fenomen, karakterističan za Boku Kotorsku, ovaj vid ljudske djelatnosti još uvijek nije zaštićen kao nematerijalno nasljeđe, iako za to ima sve predispozicije. S tim u vezi, bilo bi logično da i ljudi koji se bave ovom vrstom ribolova imaju poseban status i olakšice prilikom dobijanja dozvola za ribolov, s obzirom da su oni svojevrsni čuvari pomorske tradicije.

M.D.P.

---